Ovih dana mi se sve nešto zagužvalo, znaš ono kad ne stigneš popit kavu u miru i pročitat novine da vidiš gdje je sve Kolinda bila i koliko je autobusa ovaj vikend otišlo za Njemačku ili Irsku. I napokon uhvatim par minuta da skrolam po portalima i po fejsu, kad ono šaka u oko nasred news feeda. Štoviše, dvije šake.

Prvi šakoviti post se odnosi na pokušaj humorističnog prikaza Leopoldove turneje po Hrvatskoj, a nadovezao se na Kolindino polaganje ruke na sarkofag. Humorističan je koliko i hrvatske humoristične serije koje su nas globalno proslavile (tako je, nisu). Ukratko fotka oslikava relikvije tog sveca, sadrži naslov ‘Still Dead Tour’, datume i gradove u kojima će sarkofag biti izložen te na kraju rečenicu ‘Karte u pretprodaji na stranici evetim.hr ili u svim boljim crkvama’.  Prvo, to nije crni humor ni bijeli humor, ni nikakav humor, jer za njega trebaš imati inteligenciju. Ovo je čisti attention whore.

Slažem se da je Kolinda/Elfs Ambasadorica/Travel Lover/Mexico Sun Fan/ You Name It neiscrpan izvor za ruganje s pokrićem. Žena nije ispunila svoja obećanja, nije dorasla svojoj funkciji, ona je živa-Tito nije, putuje više od tebe, ona je u Hrvatskoj- tvoji voljeni u Irskoj, njena boja kose ispadne lijepo plava- tvoja kukuruz žuta, fakat je imaš razloga hejtat. Al šta ti je jadan Leo skrivio? Ništa! Jel bi takvu sprdnju napravio da se radi o turneji LGBTIQ zajednice, osobi srpske nacionalnosti, azilantu? Ili bi kao prava slobodoumna osoba podržao tu manifestaciju kao slavljenje tolerancije i uvažavanja prava izbora. Vjerojatno bi. Bravo za tebe.

Uglavnom, na hodočašće ni polaganje ruku nisam išla, nisam imala vremena. Isto kao sto nekad nemam vremena otić na misu, jer naprosto nemam toliko sati u danu. Trudim se činiti dobro, pomognem kada mogu, zlo ne radim, barem ne namjerno. Mislim da je to sasvim dovoljno da u današnjem svijetu činim razliku, bez obzira što sam kampanjska misašica. Ne mislim da sam zbog toga manja kršćanka. Čak sam kroz svoje sazrijevanje prošla razne faze vjerovanja i nevjerovanja. Srećom, odrasla sam u obitelji u kojoj me starci nisu ni sa što tjerali pa tako ni na nedjeljnju misu. Dapače, majka je moju budističku fazu u srednjoj školi smatrala zdravom i prirodnom, kao i onu agnostičku. Ali ni u jednoj o njih nisam svoj izbor smatrala jedinim ispravnim, a tuđe glupim ili dobrim materijalom za izrugivanje. Štoviše, bolilo me briga za tuđe izbore, jer je mene moj ispunjavao.

Druga šaka u oko bio je post nezadovoljnog kupca koji poziva na bojkot jednog trgovačkog lanca koji je s ambalaže nekog proizvoda uklonio znakove križa.

Moja prva pomisao je bila ‘Ženo, oni imaju predobre jeftine grickalice, ono, ne odričem ih se dok sam god beskarakterna ugljikohidratna ovisnica. Znači do preko zauvijek.’ Nakon 10 min maštanja o čipsu s okusom vrhnja i luka (drugi tjedan zdrave hrane), palo mi je na pamet da sam propustila neku veliku križarsku aferu. O čemu uopće ona priča. Ne sjećam se nikakvih križeva tamo, iako police s čokoladom imaju taj rajski efekt. Onda sam si pomislila pa možda se žena zabunila, netko joj prodao foru, možda je jednostavno malo pobrkala lončiče.

I ne bila lijena, odem ja baciti oko na 1838930 komentara ne bi li vidjela koji ću to proizvod možda kupiti u novom ruhu. Kad ono tamo, tamo svega. Od klasičnog nikad završenog društvenog istraživanja koje pokušava saznati gdje je čiji djed bio 91, preko ekstremne desnice koja ima egzorcista na speed dialu do kvazi ljevičara koji su se jedva dočekali tegati svoje wannabe kvazi ljevičarske prijatelje i grohotom se cyber smijati ‘primitivnim vjernicima’. Prvo, mama ti je primitivna jer te nije naučila da trebaš gledati svoja posla i ne izrugivati se nečijem izboru koji se tebe ne tiče. Drugo, ono što vidiš u ogledalu je primitivno. Džaba ti lajkanje manjina, sudjelovanje u prosvjedima, džaba ti svaki od 100 preuzetih obrazaca promoviranja tolerancije i ljudskih prava, ako nemaš iskonsko poštovanje prema drugom ljudskom biću.

Džaba ti sve, ako životinjski jedva dočekaš da namirišeš krv pa da uživaš u pljuvanju nečije vjere, nečijeg izbora koji tebi ne čini ništa nažao. Ti takav nisi širokogrudni vladar dubokoumnog kraljevstva u lanenoj košulji, ti si jedan običan fejk. Ti si one tenisice s placa na kojima piše Hike umjesto Nike. Fejk. One od kojih dobiš čukljeve! Nakon njih ti treba ortopedsko pomagalo i krema protiv gljivica, jer ti deformiraju kosti i jer ti koža ne može disat u njima. Fejk si i gljivica si, dokle god ne poštuješ tuđe! Ali sve tuđe, ne samo ono što pomno probereš kako bi si osigurao mjesto u društvenom kalupu koji si odabrao. Ne moraš vjerovat u Kraljevstvo nebesko, vjeruj u šta god hoćeš. Stavi si slobodno krunu svog dubokoumnog kraljevstva na glavu, ali je nemoj zaboraviti staviti i svima oko sebe.

Podijeli s prijateljima:

Leave a Reply