Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe garderobe?

Kad sam ja bila dijete svi smo imali bodije, hlače i majice manje-više iste kvalitete. Naslijedili bi ih od starije braće i sestara, susjeda, sestrične. One isprane majice i hlače, skromnih dezena. Nisu postojale baby starke, mali krzneni prsluci, traperice modernije od onih kakve se danas viđaju na modnim pistama. Postojale su hlače na koje se prišio Mickey Mouse ili kakav drugi lik iz crtića da se sakrije rupa od pada. Tada su djeca padala trčeći za loptom, ne zbog toga što bulje u iPhone i ne vide kuda hodaju. Svi ti odjevni predmeti jako dobro su služili igri i savršeno su pasali uz smijeh i nevinost dječjeg karaktera koji ne poznaje materijalne (bez)vrijednosti.

Imali smo jednog siromašnog klinca u razredu, ne sjećam se kako je bio obučen, jer to nikome nije bilo bitno. Sjećam se samo da je jednom plakao jer nema novca da ide s nama na razredno putovanje. Nismo ga prozvali ‘novčić’. Htjeli smo da ide, jer je bio dio nas. To je bio njegov opis. Ne lidlić, ne novčić, nego dio nas! Cijeli razred je podijelio trošak. Međusobno smo dijelili i hranu na putovanju. Ne sjećam se čime su se njegovi starci bavili, ne sjećam se njegove garderobe ni školske torbe. Sjećam se da smo se tada brutalno zabavljali i da smo se svi potpisali jedni drugima markerom koji smo ukrali učiteljici (sorry teta Marina) na običnu bijelu majicu. To nam je bio ‘in’ odjevni predmet. E to se zove majica s potpisom!

Danas, čitam, vrijede neki drugi potpisi. Djeca u jeftinijoj odjeći nazivaju se ‘lidlićima’, dok ona u skupljoj, makar kupljenoj na 10 rata i makar jednake kvalitete, smatraju više vrijednima. Ali čak nije ni za kriviti te jadne klince, prezeleni su, krivo usmjereni. Neko im je usadio ta kriva mjerila, od nekoga su upili te izvrnute vrijednosti. Neko tup se naoštrio pa misli da više vrijedi ako ima skupu garderobu.

Vjerojatno ona ista ekipa koja se prije koji tjedan izrugivala ‘lidlić’ mamama koje su si u špeceraju kupovale Heidi Klum štikle. Konkretno, meni se taj leopard uzorak ne sviđa. Kada gledam reklamu bojim se da mi neka živina ne iskoči iz telke, potrga kandžama kauč i počme se glasat po stanu. Ali ako je nekome to lijepo, ne vidim problem. Shvaćam, malo je nezgodno isprobavati cipele/birati bodije kraj police sa sirevima dok te dijagonalno promatra kulen, ali još je nezgodnije platiti tu istu kvalitetu 3 puta skuplje samo zato što se nalazi u nekom fancy dućanu. Pa onda mjesecima čuvati vrećicu za prošetavanje na špici. Joj koliko sam se ja takvih vrećica nagledala. One se vrijedno restauriraju i posuđuju od drugih fancy mama, ovisno o tome kako kojoj treba za vlastitu promidžbu.

Ali puno njih zaboravlja da dijete nije vrećica ni krpica koja služi za ponosno šetanje na špici. To dijete treba uzor od kojeg će učiti, zbog kojeg će postati dobar čovjek jednog dana. Nekoga tko će mu reći da mjerilo čovjeka nije novac, boja kože, poslovni uspjeh, religija ni markirana odjeća. Nekoga tko će mu pomoći da što duže gleda svijet radoznalim nevinim očima. Nekoga tko će mu dopustiti da bude dijete.

Fejk slobodoumlje: Volim sve manjine, a u slobodno vrijeme rugam se Kršćanima

Ovih dana mi se sve nešto zagužvalo, znaš ono kad ne stigneš popit kavu u miru i pročitat novine da vidiš gdje je sve Kolinda bila i koliko je autobusa ovaj vikend otišlo za Njemačku ili Irsku. I napokon uhvatim par minuta da skrolam po portalima i po fejsu, kad ono šaka u oko nasred news feeda. Štoviše, dvije šake.

Prvi šakoviti post se odnosi na pokušaj humorističnog prikaza Leopoldove turneje po Hrvatskoj, a nadovezao se na Kolindino polaganje ruke na sarkofag. Humorističan je koliko i hrvatske humoristične serije koje su nas globalno proslavile (tako je, nisu). Ukratko fotka oslikava relikvije tog sveca, sadrži naslov ‘Still Dead Tour’, datume i gradove u kojima će sarkofag biti izložen te na kraju rečenicu ‘Karte u pretprodaji na stranici evetim.hr ili u svim boljim crkvama’.  Prvo, to nije crni humor ni bijeli humor, ni nikakav humor, jer za njega trebaš imati inteligenciju. Ovo je čisti attention whore.

Slažem se da je Kolinda/Elfs Ambasadorica/Travel Lover/Mexico Sun Fan/ You Name It neiscrpan izvor za ruganje s pokrićem. Žena nije ispunila svoja obećanja, nije dorasla svojoj funkciji, ona je živa-Tito nije, putuje više od tebe, ona je u Hrvatskoj- tvoji voljeni u Irskoj, njena boja kose ispadne lijepo plava- tvoja kukuruz žuta, fakat je imaš razloga hejtat. Al šta ti je jadan Leo skrivio? Ništa! Jel bi takvu sprdnju napravio da se radi o turneji LGBTIQ zajednice, osobi srpske nacionalnosti, azilantu? Ili bi kao prava slobodoumna osoba podržao tu manifestaciju kao slavljenje tolerancije i uvažavanja prava izbora. Vjerojatno bi. Bravo za tebe.

Uglavnom, na hodočašće ni polaganje ruku nisam išla, nisam imala vremena. Isto kao sto nekad nemam vremena otić na misu, jer naprosto nemam toliko sati u danu. Trudim se činiti dobro, pomognem kada mogu, zlo ne radim, barem ne namjerno. Mislim da je to sasvim dovoljno da u današnjem svijetu činim razliku, bez obzira što sam kampanjska misašica. Ne mislim da sam zbog toga manja kršćanka. Čak sam kroz svoje sazrijevanje prošla razne faze vjerovanja i nevjerovanja. Srećom, odrasla sam u obitelji u kojoj me starci nisu ni sa što tjerali pa tako ni na nedjeljnju misu. Dapače, majka je moju budističku fazu u srednjoj školi smatrala zdravom i prirodnom, kao i onu agnostičku. Ali ni u jednoj o njih nisam svoj izbor smatrala jedinim ispravnim, a tuđe glupim ili dobrim materijalom za izrugivanje. Štoviše, bolilo me briga za tuđe izbore, jer je mene moj ispunjavao.

Druga šaka u oko bio je post nezadovoljnog kupca koji poziva na bojkot jednog trgovačkog lanca koji je s ambalaže nekog proizvoda uklonio znakove križa.

Moja prva pomisao je bila ‘Ženo, oni imaju predobre jeftine grickalice, ono, ne odričem ih se dok sam god beskarakterna ugljikohidratna ovisnica. Znači do preko zauvijek.’ Nakon 10 min maštanja o čipsu s okusom vrhnja i luka (drugi tjedan zdrave hrane), palo mi je na pamet da sam propustila neku veliku križarsku aferu. O čemu uopće ona priča. Ne sjećam se nikakvih križeva tamo, iako police s čokoladom imaju taj rajski efekt. Onda sam si pomislila pa možda se žena zabunila, netko joj prodao foru, možda je jednostavno malo pobrkala lončiče.

I ne bila lijena, odem ja baciti oko na 1838930 komentara ne bi li vidjela koji ću to proizvod možda kupiti u novom ruhu. Kad ono tamo, tamo svega. Od klasičnog nikad završenog društvenog istraživanja koje pokušava saznati gdje je čiji djed bio 91, preko ekstremne desnice koja ima egzorcista na speed dialu do kvazi ljevičara koji su se jedva dočekali tegati svoje wannabe kvazi ljevičarske prijatelje i grohotom se cyber smijati ‘primitivnim vjernicima’. Prvo, mama ti je primitivna jer te nije naučila da trebaš gledati svoja posla i ne izrugivati se nečijem izboru koji se tebe ne tiče. Drugo, ono što vidiš u ogledalu je primitivno. Džaba ti lajkanje manjina, sudjelovanje u prosvjedima, džaba ti svaki od 100 preuzetih obrazaca promoviranja tolerancije i ljudskih prava, ako nemaš iskonsko poštovanje prema drugom ljudskom biću.

Džaba ti sve, ako životinjski jedva dočekaš da namirišeš krv pa da uživaš u pljuvanju nečije vjere, nečijeg izbora koji tebi ne čini ništa nažao. Ti takav nisi širokogrudni vladar dubokoumnog kraljevstva u lanenoj košulji, ti si jedan običan fejk. Ti si one tenisice s placa na kojima piše Hike umjesto Nike. Fejk. One od kojih dobiš čukljeve! Nakon njih ti treba ortopedsko pomagalo i krema protiv gljivica, jer ti deformiraju kosti i jer ti koža ne može disat u njima. Fejk si i gljivica si, dokle god ne poštuješ tuđe! Ali sve tuđe, ne samo ono što pomno probereš kako bi si osigurao mjesto u društvenom kalupu koji si odabrao. Ne moraš vjerovat u Kraljevstvo nebesko, vjeruj u šta god hoćeš. Stavi si slobodno krunu svog dubokoumnog kraljevstva na glavu, ali je nemoj zaboraviti staviti i svima oko sebe.

Ljubomora nije znak ljubavi, nego ozbiljan alarm da nešto ne štima

‘Luuda sam od ljubomooore pam pam pam pam’, pjevala je nekoć Vesna Pisarović. Kako ja nju volim, baš ću pitat Google gdje je nestala. To je bilo tako dobro vrijeme kada su frizeri tek shvatili da postoje i tanki plavi pramenovi, a špic papak je došao u modu na velika vrata. Korak dalje od Vesne koja je pošteno priznala da je ljubomorna, išao je nepoznati autor izjave koju sam prije par dana procitala na Fejsu: ‘Ako nema ljubomore, nema ni ljubavi’. Paaa dosta pogrešno, anonimni autore, al za ovu prigodu te možemo nazvati Glupko Glupić jer ti paše uz oči i otvara te u struku. Uglavnom, jedno je kad Vesna pjeva, kad tipkaš na Fejsu, kad frendica ima ljubomornu frendicu, a drugo je kad imaš (ljubavnog) posla s nekim tko je fakat lud od ljubomore.

Pritom ne mislim na onu malu bezazlenu ljubomoru koju smo svi nekad osjetili kao npr. kada te dečko ne obavijesti da ide van u noćni klub sa 10 prijateljica obučenih u kožne kombinezone, a ti slučajno saznaš da je u VIP separeu sa takvom svitom. Pa naravno da ćeš na to kao svaka normalna i spontana osoba srušit mobilnu mrežu prijetećim pozivima i porukama, padat će ti na pamet i uništavanje imovine, ugrožavanje bliže i dalje rodbine, trajni prekid odnosa s bilo kojom osobom muškog roda i sl. To je ok, ne pričam sad o tome. Ti nisi bolesno ljubomorna, ti si samo isprovocirani slatki psihić.

Opasna ljubomora nešto je puno ozbiljnije i manje fora od toga. Been there, done that. Tu se ne radi o slatkim psihićima koji brzinom munje tipkaju ‘kako da ja sad tebi više išta vjerujem’ poruke na whatsappu, nego o vještim manipulatorima koji ti sustavno ispiru mozak: stvaraju pećinarske okvire, usađuju strahove, udaljavaju od društva, ruše samopouzdanje i istovremeno bez pol’ beda žive dvostruke živote. Ako ti bilo što od ovog odzvanja, sorry, ali tu ti nešto fakat ne štima.

Pa krenimo redom: ljubomorni frajer, nazovimo ga Ljubo Psihić od milja prema njegovoj anamnezi, vjerojatno te upoznao u izlasku. Bila si dotjerana, možda si popila koju cugu više ili si možda bila i u trenirci na spontanoj kavi s frendicom, nebitno, ali u tom trenutku kada vas je sudbina spojila bila si svoja i on te takvu prihvatio. Ali kako se klupko odmotavalo, Ljubo je sve više otkrivao stav da si ti kao žena na ovome svijetu isključivo zbog svoje uloge reproduktivne dojilje. On i njegovi kolege iz loze Psihića, često koriste kriterije poput ‘odrekla se karijere/oprostila je preljub/dobro kuha/ošišala se na kratko nakon poroda’ da nekoga proglase Pravom Ženom. Pa tako svi tvoji snovi i ambicije padaju u drugi plan, ne zato što nisu ostvarivi, jer je itekako moguće imati posao i funkcionalnu obitelj, nego naprosto zato što si žena- zatočena njegovim pećinarskim stavovima.

Nadalje, Ljubo koristi komunističku metodu samopromocije, ma kakav PR novog doba, kakve agencije. On, on i samo on. Otisni njegovu sliku na majici. On je najbolji, on je najljepši, njega svi žele, on je najzabavniji. Isprintaj njegov poster. Pjesnik u duši, košarkaš u tijelu. Stavi ga odmah na pozadinu mobitela. Jesam li spomenula da je on i najinteligentniji i da sve njegove bivše žele ponovno biti s njim. I to ti suptilno servira svaki dan, malo po malo da ti se ureže. Istovremeno, tebi ne dijeli komplimenete, jer šta će tebi samopouzdanje? Budi u strahu da ga ne izgubiš, nećeš takvog više nikada naći. Pa da naravno, takvog sigurno ne, hvala Bogu! Da sad moram birati između takvog i Karmelićanskog samostana, izbor bi bio vrlo jasan: Jesus, here I come!

Osim toga, kako bi učvrstio svoju poziciju Ljubo će te svim silama pokušati odvojiti od društva. Većina ljudi koja je u vezama prorijedi izlaske i divlje subote zamijeni maženjem ispod dekice i to je čak ok u granicama normale, ali Ljubi ni to nije dovoljno. On te želi uvjeriti da su sve tvoje prijateljice ‘drolje’, ako izađeš s njima moraš osjećati grižnju savjesti maltene kao da si doma ostavila gladnu tromjesečnu bebu. Ako ti je prijateljica zgodna nije dobro- na vas će se lijepiti frajeri, ako nije zgodna opet nije dobro jer će se frajeri lijepiti samo na tebe. Za njega bi idealan scenarij tvog života bio: ’Udala se za svog dugogodišnjeg konzervativnog dečka i njezin društveni život sveo se na razmjenjivanje recepata sa svekrvom. Spalila je sve kratke haljine i sada nosi isključivo skafander, bez obzira na godišnje doba. Posljednji put je u izlasku viđena prije zaruka.’

Naposljetku, sva pravila, ograničenja i cenzure vrijede samo za tebe, nikako dvosmjerno. Ljubo se druži s kim hoće, oblači što hoće, a vrlo često i ljubi koga god hoće. Pa je tako i mene svojevremeno jedan Ljubo prevario i to sa curom koja je lijepa bez šminke. Ona je ‘sapun i voda’ lijepa. Ne depilira brkove. I dalje je lijepa. Odobrava plavo sjenilo u posebnim prilikama. I dalje je lijepa. To bi u svakom normalnom scenariju bila trauma, ali meni je došlo kao naručeno, jer sam napokon shvatila s kim ima posla i makla se preko noći na zauvijek.

Kada konačno shvatiš da je tvoj Ljubi Bubi Šubi jedan običan Ljubo Psihić, nemoj molim te, al evo fakat molim te, krenut opravdavat njegove postupke. Ma eto on je jadan takav jer me voli/ boji se da me ne izgubi/ imao je problema u djetinjstvu/mama ga nije voljela/ neka druga kme kme dijagnoza. Ma šta te boli briga! Ti nisi tu da budeš Freud ni Crveni Križ, nego da brineš o sebi i budeš voljena zbog onoga što jesi, kako jesi, bez cenzure i bez toksičnih emocija. I da dišeš, punim plućima u ritmu u kojem hoćeš!

Ako uspješno manipuliraš ti nisi sposobna osoba, ti si osoba šu**k!

Živcira me puno toga: plaćanje računa, glad u svijetu, menga ljeti, gospodarski kriminal, dokazivanje internet stranici da nisam robot, urasle dlake, ima toga.. ali najviše od svega, živciraju me umjetni karakteri. Pritom ne mislim na neku uljepšanu verziju sebe koju se, ruku na srce, svi trudimo prikazati, nego kad si baš trulež od žene, a želiš se prikazati kao mirišljava dobrotvorna tratinčica.

Trulež od žene nanjuši krv, naoštri kandže, doda prstohvat otrova, zakuha, pregazi pa poslije dođe mrtvo hladno ‘Hej draga, kako si mi. Cmoook.’ Evo odgovorit ću ti, samo da izvadim ovaj set noževa + gratis blender koji si mi zabila u leđa. To je ona koja misli da je dobra osoba ako bakici koja prosi da 5 kuna i stavi sliku Isusa na Instagram #believe. Ok, lijepo je to draga, ali ako onda kada nitko ne gleda siješ otrovno sjeme integralnog zla, ti nisi dobra osoba, ti si osoba šupak.

Nažalost, puno puta u životu susrela sam se sa šupkovnim osobama i razvila sam poseban njuh i intoleranciju na takve. Doduše, njihove vještine konstantno se razvijaju i koliko god puta se opekla, nekako ti se uvijek uspiju uvuć u život, zaobići tvoje senzore i umiliti se poviše onog tvog unutarnjeg glasa koji ti govori da im ne smiješ vjerovati. Nedavno mi je opet jedna takva došla u svom prirodnom smradu, i ne bila lijena, sastavim si ja šalabahter.

5 kriterija za prepoznavanje šupkovnih osoba:

1. Koristi sladunjave riječi i trudi se prikazati kao osoba puna ljubavi. Primjer: Osoba šupak obraća ti se umilicama poput draga, srce, ljubice, mila, a hard core verzije idu i na sestro. Pa tako imaju sestara više od romske obitelji, sa svima su bliske, uvijek spremne pomoći, dati što god treba. Iskrene, požrtvove prijateljice, pravi oslonac. Realnost: Ako ti je ikada u životu pružila utočište, to je samo da ti ga u budućnosti duplo naplati. Nije te utješila, nego zadužila. Iako, u većini slučajeva kad ih trebaš, neće ih ni biti tu. Uvijek nešto iskrsne, baš kada ti je gusto. Umro od susjedine tetke hrčak, upalila se ovojnica slijepog crijeva, crklo auto, kaj god, osim remećenja njihovog komoda, jer na kraju su si one ipak na prvom mjestu.

2. Prikrivenim porukama stvara ti osjećaj manje vrijednosti. Primjer: ti si na dijeti, a osoba šupak izgovara rečenice poput ‘Smršavila sam, ali onak ful slučajno!!! Znaš, ja ti jedem pizzu s majonezom u pol 2 ujutro, al ono ne prima mi se, fakat mi se ne prima.’ Realnost: Unajmila je osobnog trenera, nutricionista i doma kirurški precizno reže listove salate kako slučajno ne bi prešla planirani dnevni kalorijski unos. Samo za rođendane i blagdane priušti si veliku porciju dehidrirane pročišćene soje, a za desert potajno mašta da na čokoladnom jednorogu juri dolinama šljokičastih muffina.

4. Moj tata je jači od tvog tate. Ne moj tata je jači od tvog. Primjer: Osoba šupak ima jako izražen natjecateljski duh, uvijek mora biti prva, najpametnija, najljepša. Ona je ta kojoj se trebaš obratiti kada nešto ne znaš, kada nešto trebaš riješiti, kada čovjek leti na Mars, kada ne znaš koliko šećera ide u kolač, kada trebaš voditi psa veterinaru, kada ti je potreban psihijatar. Ona sve zna. Ona je multipraktik. Karijeristica, domaćica, astronaut, emancipirana, političarka, tradicionalna. You name it! Realnost: Niti jedan od navedenih instant karaktera nije tu da tebi olakša život, niti dokaže ljubav i prijateljstvo nego da, ovisno o prigodi, osobu šupak smjesti na pijedestal.

4. Njihov izbor uvijek pobijedi. Primjer: Znaš ono kad jednostavno dobiju što žele i kada se nađeš u situaciji da napraviš nešto, ali da i sama ne znaš zašto. Od najbanalnijih stvari poput biranja birca u kojem ćete popiti kavu. Ona će predložiti da idete baš tamo jer eto, konobar te gleda stalno pa ona ide zbog tebe. Da se ti bolje osjećaš, iako je konobar slijep i nije ti tamo dobra kava i ima milijun boljih mjesta na kojima se možete naći. Realnost: Tamo joj se ide jer joj je blizu posla/kuće/vulkanizera gdje servisira gume za svoju vještičju kočiju. Njoj tako više odgovara i baš je briga kako se tebi to uklapa u koordinate i planove.

5. Uvijek oko sebe okupljaju slabije osobe koje nesigurno koračaju kroz život. Primjer: One su kao sigurna kuća, svi nezbrinuti su dobrodošli! Imaju puno (ne) prijatelja s potresnim životnim pričama kojima su spremne nesebično spasiti svijet. Realnost: Okružuju se uplašenim glinamol ljudima koje je lakše oblikovati po potrebi. Stvaraju svoju malu vojsku sljedbenika koji im daju osjećaj moći i koje će kasnije delegirati za što god im bude odgovaralo.

I jedna bitna napomena za kraj! Osobi šupak pristupaj sa sigurne udaljenosti, jer to što ona može smisliti ti ne možeš probaviti i u takvim ratovima uvijek gubiš. Za to nemaš želudac, jer si normalna osoba. Jer imaš poštovanja prema drugima, jer imaš muda boriti se na ovim svemirima na puno ljepše načine od ispiranja mozga i zabijanja blendera u leđa. O da, potrebno je puno više hrabrosti za to. Ti si heroj novog doba, ponosi se sobom.

I jedna bitna napomena šupkovnim osobama: Ne. Dakle ne, niste puno pametnije od ostalih, niste super sposobna bića ako uspješno manipulirate drugim ljudima, samo ste osobe šupak.  Bez kičme, bez muda, bez skrupula ili kako bi moj frend s fejsa Charles Bukowski/Ivo Andrić/Meša Selimović/Nemrem Se Sjetit rekao ‘Lako je tuđim lulekom po koprivi mlatit’.