Parada pijanstva i kiča i loših kolača

Postoje sretni vikendi i postoje oni kada moraš ići na svadbu na koju ti se ne ide. I to srednji vikend u mjesecu, znači dovoljno daleko od prošle plaće i nedovoljno blizu nove plaće. Kada ideš nekome koga voliš, ni to ni bilo što drugo nije problem. Ideš fakat ono iz gušta! Pa tko bi mrzio svadbe! Jedeš i piješ od 3 popodne do 6 ujutro. Sasvim dovoljno da taj dan imaš odgovor na pitanja: Zašto smo na ovom svijetu? Ima li život smisla? Tko sam ja?

Problem nastaje kada ideš nekom tko radi svadbu isključivo da zaradi, jer eto ona si je isplanirala da će nakon svadbe kupiti Luj Vitonku, Šanelicu i neograničenu količinu špic štikli, a on da će napucati auto, zatvoriti kredit i napraviti kvalitetnu reprizu momačke.

Svadba počinje okupljanjem gostiju u nekom lokalnom kafiću, poslužene su 32 šnite parizera i pašteta od tunjevine upitnog roka trajanja, al dobro ako inzistirate nazvat ćemo to ‘catering’. Probuše ti haljinu/ košulju reverom konvencionalnog dezena- crven, bijeli, plavi. Revere obično stavlja najatraktivnija sestrična iz mladenkine loze. Znam da se kaže ‘bolje da umre selo nego običaj’, al ovaj put bi rađe da je umro običaj nego moja haljina. Njegovi prijatelji su već pijani, ali dovoljno razumni da nikom ne izleti neki prljavi detalj s momačke.

Svi zajedno idu prema crkvi, al rijetko tko u nju uđe. Umjesto toga gledaju gdje je najbliža birtija da nastave sa zagrijavanjem. Nakon svečanog izlaska mladenaca iz crkve i posipanja rižom (u skupljoj varijanti laticama ruža) mjesto radnje se premješta u salu koja interijerom podsjeća na dvorane u kojima su se održavali sastanci komunističkog centralnog komiteta+pozornica+par mašni i cvjetnih aranžmana na stolovima. Zvali su sve žive i nežive, čak i one tete s kojima su se starci posvađali zbog raspodjele zemlje, one s kojima su išli u srednju i od maturalca se nisu čuli, ekipu s tramvajske stanice, par ljudi iz reda u supermarketu, ne znaju im ime, al nema veze. Računica trošak-broj ljudi- prihod im je išla u korist.

Na takvim svadbama redovito već oko 21h nestane žestokog pića i ekipa je prisiljena piti kiseliš koji se predstavlja kao vino, ali u duši je aceton i osudi nedjelju na neviđenu glavobolju. To ti je sigurno, tu ti ni morfij neće pomoći. Povraćat ćeš izvanzemaljce, preispitivat svoj slab karakter i zazivati Boga ‘molim Te da mi bude bolje, neću više nikad’. Đaba ti.

Kolače da i ne spominjem. Oblici i i boje variraju, ali svi su istog okusa. Margarina ko u prići, šećera u izobilju. I to je manje više to od sastojaka, kao i u torti- instant dijabetes, karijes i celulit zagarantirani!

Nakon torte, na redu je darivanje mladenaca. Mladoj se već lagano razmazala šminka od poljubaca rodbine, sretno ti zahvaljuje, stavlja kovertu u kutiju i misli si ‘jedva čekam da svi odete’. On sav sretan, razmišlja o novim felgama i kvalitetnijim striptizetama. Tu još dobiješ i njihovu sliku, kao ‘zahvalnicu’. Ako mi želite zahvaliti, stavite me u vremenski stroj da ne dođem tu gdje jesam, na vašu svadbu!

Nakon podjele poklona, većina starijih jedvadočekano ode. Djeca su zaspala na spojenim stolica ili na majkama koje ljubomorno gledaju muževe kako se pijani zabavljaju i misle si ‘a mogla sam birat’. Najpijanija iz mladenkinog društva penje se na pozornicu i uzima mikrofon. Svi s nestrpljenjem očekuju što će otpjevati i na sveopće iznenađenje bira Severinine ‘Prijateljice’. Ostale neudate u uskim haljinama sinkronizirano plaču i povremeno diskretno provjere umjetne trepavice kako se ne bi odlijepile. Na stih ‘gdje su naši snovi ostali’ one udate ostavljaju djecu da spavaju i trče ostatku ekipe u ortopedskim šlapama u koje su se presvukle, jer više ne trpe štikle.

Među njima se redovito nađe i neka koja je fulala prigodu i došla odjevena kao kuma u TLC showu ‘Moje veliko romsko vjenčanje’. Odmah da kažem, nemam ništa protiv Roma, njihove divne glazbe niti proricanja budućnosti za 10 kn na Cvjetnom trgu (da zanima me, kaj sad), ali imam protiv toga da se netko pojavi u sali u šljokičasto pernatoj haljini. Da bude hibrid disko kugle i noja. Disko Gnoj u dugoj haljini, onoj koja za sobom šlepa polja šljokica koje ispadaju i lete po zraku u ritmu Sevinih hitova, ljudima upadaju u oči i stvaraju efekt duplog pijanstva. I kao da to nije dovoljno, još kapke premaže s 3 sloja šljokičasto zlatne mase. Ženo, manje je više! Dobit ćeš konjuktivitis, a ja epileptični napadaj od tog silnog presijavanja dok te gledam.

Bend diskretno izgurava pijanu frendicu i započinje pjevati svoju verziju Despacita. Šljokičasta odlučuje probuditi latino lavicu u sebi i kreće njihati bokovima u petoj brzini. Gotovo, vid mi se muti, bježim iz sale, preskačem tete koje pakiraju ostatke kolača (baš čudno da ih je ostalo) u plastične posude, kradem taxy preko reda, skidam štikle koje su me stisle kao špaga kulenovu seku i mislim se o puno moralnijim načinima da netko zaradi.

Opljačkajte banku, otuđite imetak zlim poduzetnicima, prodajte zlato koje mama čuva za crne dane, prodajte bubreg ili odaberite bilo koji drugi prihvatljiviji način zarade od pravljenja svadbe u kojoj vam nije primarni cilj da fakat proslavite to što se volite. Ručno iscjedite limunadu, napravite vjenčanje u trenirkama na livadi. Ne mora biti Instagram hipsterski fotogenično, ne mora biti ni glamurozno ni skupo, ali mora biti ono čemu služi- veselju u krugu dragih ljudi. Valjda nešto više vrijedi od, kako Đole kaže, parade pijanstva i kiča. Ma budi na nuli, budi i u debelom plusu, super ako ti se tako poklopi, ali ne zlostavljaj ljude kiselom energijom, kiselim vinom i kiselim hitovima. Daj nešto normalno, veselo i ljudski. Uzimaš, do kraja života!

#danasmajkoženišsvogasina

Leave a Reply