Jedan za Hrabre

Svaki početak je težak! I ja ću biti teška jer dok ovo pišem jedem Nutellu za desert nakon Linolade. Ne na čajnu zličicu, ne na žlicu za juhu, nego na ono izmedu šeflje i onih za salatu-onaj retardirani rođak obične žlice. Ono što nikad ne bi kupila (čak ni kada prvi put ideš u Ikeu i kupiš 6 nepotrebnih stvari i 10 različitih vrsta mirisnih svjećica), ali se nekako nađe u rentanom stanu u kojem nedostaju osnovne stvari.

Niz obraze mi idu histerične suze i sudaraju se stalagmitima skorene viseće Linolade dok kroz jecaje pitam samu sebe ‘što je meni ovo trebalo’. Prije nekoliko mjeseci dana dala sam otkaz u firmi u kojoj se više nisam dobro osjećala, gdje sam svakim danom sve više propadala, gdje sam postala jedna od onih osoba koje stavljaju statuse ‘Jeeeej petak’ i onda za par dana postaju ‘Neee, opet ponedjeljak!’, a u međuvremenu nemaju nikakvu aktivnost, ni cyber ni svjetovnu, jer je jednostavno taj njihov šugavi posao isisao svaki atom snage i živosti iz njih.

Da tako mi je bilo. I reko idem ja malo biti hrabra, living od the edge, pogledala Jerry Magguiree (onu scenu) 3-4 puta, zasukala rukave i dala otkaz! I nakon, nećeš vjerovat, samo 3 propala razgovora primi me jako dobra firma za koju sam se prijavila jer se tražila ‘sposobna osoba bez iskustva’. Pa ja sam vaš čovjek!

Jaooo kako sam bitna, jedva čekam ponedjeljak. Vikend je prošao u kupovanju ozbiljne odjeće za odrasle, psihofizičke pripreme, dupla minutaža maske na glavi, lakiranje noktiju u diskretnu boju i čupanje 3 kozje dlake na bradi svježe steriliziranom pincetom koja je provela tjedan dana iza perilice rublja. Spremna sam za prvi dan! Puna elana, snage, ideja!

Kad eto ti ga na- prvi zadatak-  istraži tržište i napravi tablicu u Excelu pa je upari sa prošlim istraživanjem i izvuci one ostale isfiltrirane datoteke na Cloudu!?! Super ovo prvo, al jel ovo drugo on upravo izgovorilo Excel? One socijalističke tablice? Uparivanje? Gotovo! Hladan znoj me oblijeva, obrve se rastapaju, zjenice se šire, puls se ubrzava i stvara se velika mokra mrlja ispod ruke na sintetičkoj HM košulji sa sniženja. Isusa ti Boga, pa jel on fakat povjerovao kad sam ja u CV-u napisala ‘napredno znanje Microsoft Officea’!? To je kao kad dečku kažeš da ne voliš skupe poklone ili tati da nisi potrošila novce od životne ušteđevine još u mladosti u Beogradu. To ljudi govore, ali nije istina!

Evo, mislim se, to je početak mog kraja. Lagano se vraćam na svoje radno mjesto. Ovi svi oko mene neki iskusni profići, gleda me jedan valjda skužio da sam u zoni sumraka i dobaci ‘ma sam to kroz filtere riješi’. Ma kakve mrtve filtere? Zašto ih ne vidim odmah s desne strane? Imaju li tu filteri? Ubrzana snimka mog malog nebitnog života mi prolazi kroz oči. Zašto me nisu na faksu naučili gdje su filteri u Excelu?!! Lako je tebi frajeru prosut filtere- na FERU su već naručili tvoju brončanu bistu i vjerojatno ti je pradjed sudjelovao u kreiranju Excela. Sorry, programiranju Excela. Kreiraju se samo krpice koje kupujemo mi glupe nerazumljivačice Excela i funkcija njegovih podfunkcijskih funkcionalnih kodova.

Srećom, taman se nešto oteglo s drugim tehničkim stvarima i došlo 17h. Bježi kuda te noge nose najbržim putem kući plakat. Al ne tramvajem, mogla bi uskoro opet biti bez posla pa štedi na karti…, a i eto sramota je plakati u tramaju. Mogla si ono jednom u pijanstvu na Balaševićeve pjesme u 12ici. Al dobro, nemoj opet.

Došla kući, došla do kraja tegle. Nemam više što grabiti, već ornamente na staklu napravila pokušavajući izvući zadnji nulajedan gram instant celulita. I mislim se, ajde kad si se sad tu tako napregla pa odi i iskopaj malo po tom Excelu. I nađem ja tako svog novog najboljeg prijatelja- Freda i njegovu listu videa ‘Excel for the beginners’. Pogledam prvi video, reko OK ovo čak i znam. Pogledam drugi pa ajde znam i ovo. Pogledam treći- nije strašno, četvrti- postaje zanimljivo, peti- nabrijavam se i paralelno radim svoju personaliziranu tablicu.. šesti- ovo je fakat zakon… I znaš što, nakon 2 sata buljenja u komp i čeprkanja, dobila sam ne običnu tablicu, nego nešto tako predivno i funkcionalno. Ono… da je moja tablica osoba bila bi Isus. Vraća vjeru i radi čuda!

I znaš što, fakat možeš sve što zamisliš, ako i ne možeš odmah nije bed. Bed je ako kopaš samo po teglici, a ne tražiš Freda, bed je ako ne ispiškiš krv dok ne dobiješ nešto što želiš. Na kraju krajeva, nije nitko pametniji of tebe. Možda tamo negdje postoje ljudi za koje misliš da su vanzemaljske inteligencije i sposobnosti, gledaš ih sa strahopoštovanjem i divljenjem, ali oni imaju samo malo više iskustva od tebe. Ili malo vise sreće. Ili oboje. Možda nikad i nećeš biti na njihovom mjestu, al nije ni bitno- zacrtaj svoje mjesto i svoj način. Isplati se fakat, vjeruj mi!

#zahrabre